Izidor Popijač, rođen 2. siječnja 1947. u Bednji, posvetio je život kiparstvu, duboko uvjeren u svoje umjetničko poslanje. U svom stvaralaštvu koristi autentične materijale – glinu i crni hrast – kroz koje izražava iskonske ljudske osjećaje i svakodnevne životne borbe Hrvatskog zagorja. Često se bavi temama odnosa između žene i muža, prikazujući te scene s daškom groteske kako bi naglasio društvene mane: pravdoljubivost ispunjenu zavišću, pijanstvo, egoizam i druge negativnosti koje vidi u zajednici. Popijačeva su antologijska djela u animalistici priskrbila mu status velikana suvremene hrvatske likovne umjetnosti. Duboko povezan s prirodom, njegovo umijeće modeliranja iz zemlje pokazuje kako je upravo ona odigrala ključnu ulogu u stvaranju njegovih vrijednih umjetničkih djela.
